Na Fra Ma Fu festival s Korčule stiže mladi Marko Žanetić, petnaestogodišnji bloger koji zahvaljujući internetu prati sva književna događanja i na Facebooku organizira razgovore s književnicima na koje poziva svoje Facebook prijatelje. Kad god može, Marko je i uživo prisutan na književnim događanjima, a posjet Fra Ma Fu festivalu i Virovitici omogućit će mu i da se upozna s autorima Gavrana čiji rad poznaje i prati.

• Dolazite s Korčule na Fra Ma Fu festival da biste upoznali stripaše iz Gavrana i pohađali radionicu reportaže. Kako je do Korčule stigao glas o Gavranu, a kako o Fra Ma Fu festivalu?

– Za stripaše iz Gavrana sam doznao putem mojih dragih prijatelja iz Virovitice, Blažice i Ivice Veles koji su me upoznali s njihovim klubom i Gavranom. Doznao sam da Gavran izlazi u vrijeme kada se održava Fra Ma Fu festival te je tada i njegova promocija. Došla je tako vijest o Fra Ma Fu festivalu i Gavranu čak i do Korčule.

• Na stranici Facebook Knjigoljubav objavljujete razgovore s književnicima i predstavljanja knjiga. Kako ste počeli baviti se knjigama i književnošću na webu? Kada je taj rad postao ozbiljan i kontinuiran?

– Knjigama i književnošću na webu sam se počeo baviti prije nešto više od godinu dana. Pošto u mojem mjestu nema puno ljudi s kojima bi mogao komunicirati o knjigama, odlučio sam se početi baviti knjigama i književnošću na webu gdje svakodnevno pričamo o knjigama, novitetima, akcijama… Moj rad je postao još ozbiljniji posljednjih mjeseci kada sam vidio da itekako uz to što me uveseljava, imam i znatne koristi.

* Vodite kolumnu Književni kantun u dubrovačkom tjedniku DuList. Koliko traje ta suradnja? Kako ste počeli surađivati u DuListu? Koliko ste o novinarstvu naučili od urednika u DuListu, a koliko ste u radu prepušteni sami sebi?

– Suradnja s DuListom traje nešto više od pola godine. S njima sam počeo surađivati nakon što su me predstavili svojim čitateljima. Ponudili su mi da vodim književnu rubriku u kojoj sam vidio puno toga dobrog za moj daljnji rad. Zanimljivo mi je bilo od drugih novinara naučiti barem ono glavno u novinarstvu što bi trebao znati. Većinom sam prepušten sam sebi, pa će mi puno značiti radionica reportaže u Virovitici.

* Zahvaljujući društvenim mrežama i internetu povezali ste se s mnogim književnicima i ljudima koji prate nakladništvo, kao što je Alis Marić na Čitaj knjigu i Kruno Šafranić na stranici Pisci i književnost. Ima li još tinejdžera Vaše dobi u književnom svijetu? Koje teme najviše zanimaju mlade blogere poput vas?

– Nema točnog podatka pa ne mogu za sigurnošću reći, no svo ovo vrijeme koje se bavim knjigama još nisam pronašao mlađeg tinejdžera od mene, a ni moje kolege. Time sam ustvrdio da sam najmlađi bloger i kolumnist za književnost u Hrvatskoj. Najviše me zanimaju teme poput festivala i njihove organizacije, što sve knjiga prolazi do knjižare i kako je to prevoditi knjigu.

* Pišete pjesme i priče, od kojih je jedna objavljena u zbirci „Tajne nemirnog kvarta“ u kojoj su priče 37 autora koji objavljuju na stranici Pisci i književnost. Vidite li sebe više kao pisca ili kao blogera koji širi informacije o pisanju?

– Moje priče su već zastupljene u dvije zajedničke zbirke Pisci i književnost na što sam ponosan. Trenutno sebe vidim kao blogera koji širi informacije o pisanju, no za nešto godina se nadam da ću se više vidjeti u pisanju. Ima mnogo tema o kojima bi želio pričati i prenijeti ih na papir. Otok je bunar inspiracije.

* U jednom od intervjua rekli ste da se zahvaljujući internetu otoci i kopno bolje povezuju te da prestaje migracija selo-grad jer računalne mreže omogućuju stanovnicima ostanak u manjim mjestima. Pretpostavljate li da ćete nakon školovanja ostati na Korčuli? Kako vaši vršnjaci na otoku zamišljaju svoju budućnost?

– U jednom od intervjua rekao sam da zahvaljujući internetu koliko-toliko prestaje migracija selo-grad. Još sebe ne vidim gdje bih mogao raditi za nekoliko godina, no nažalost Korčula mi je već postala “mala” jer na njoj ne mogu realizirati svoje projekte i komunicirati s istomišljenicima. Svi moji prijatelji su u gradovima, na Korčuli su i sva književna događanja na kapaljku tako da ako se mislim nastaviti baviti sličnim poslom u književnosti jednostavno ću biti prisiljen napustiti Korčulu. Na otoku trenutno nema neke budućnosti, malo je mogućnosti i svega nekoliko opcija. Neki moji vršnjaci upisuju brodogradnju, pomorsku, medicinu ili ekonomiju kao i ja. Imao sam u planu ići u srednju grafičku školu u Splitu ali još nisam želio napustiti svoj otok.

(Karikaturu crtao Milan Lekić Lex)

Sandra Pocrnić Mlakar